Crnogorska pića
Crnogorsko vino
Vranac je vrhunsko suvo crno vino, tamnocrvene rubin boje sa nijansama ljubičastog, prijatnog sortnog voćnog mirisa, puno, temperamentno i prijatno. Sadrži 12 % alkohola. Krstač je vrhunsko bijelo suvo vino kontrolisanog porijekla, izuzetne punoće, skladno razvijenog bukea i svijetložute boje, sa 12.5 % alkohola.
Umetnost vinarstva
Crmnica je kultno ime u crnogorskom vinogradarstvu: kolijevka, autohtonih sorti vinove loze - vranca i krstača i mjesto sa dugom tradicijom proizvodnje vrhunskih vina i rakije. Nedaleko od Skadarskog jezera, na Ćemovskom polju, na 2000 ha pruža se i veliki plantažni vinograd od čijeg se grožđa proizvode vrhunska vina kontrolisanog porijekla i kvaliteta, Vranac i Krstač.
Rakija"Loza"
Lozova rakija je najbolji ambasador crnogorskih vinograda. Za aromu loze odgovorna je autohtona crnogorska sorta vranac. Jačina rakije iznosi 50 stepeni. Najbolje prija uz pršut, suvo meso i sir. Pije se kao aperitiv, rashlađena. Kruna je vrhunska lozova rakija koja ima prijatnu aromu, čist i harmoničan ukus i izuzetno je pitka. Biotehnički institut u Podgorici proizvodi po specijalnoj recepturi elitnu Insi¬tu¬tovu lozu. Peče se samo 6000 do 8000 litara godišnje!
Crnogorska piva
Nikšićko pivo je omiljeno i jedinstveno nacionalno lager pivo koje se proizvodi od 1896. godine.Pravi se od ječma, tvrde planinske vode i gorkog i aromatičnog hmelja. Služi se ohlađeno na temperaturi od 5º C. Sadrži 11,8 % ekstrakta i 5 % alkohola.
Medovina – amanet Starih Slovena
Crnogorska Medovina
Medovina je narodno piće Starih Slovena. Njihov vrhovni paganski bog Perun, prikazuje se sa rogom iz kojeg se preliva medovina. Dobija se alkoholnom fermentacijom rastvora prirodnog meda, a postupak je isti kao u proizvodnji vina. Može da se proizvodi kao alkoholno i kao bezalkoholno piće. Najčešće se može naći u kafanama na Njegušima i na Cetinju.
Priprema domaće rakije
Berba grožđa je prva etapa u proizvodnji rakije, mada se može peći i od šljiva, smokava, krušaka ili drenjina. Ubrano grožđe se izmulja i zatim presipa u drvenu burad. Miješa se nekoliko puta dnevno, što češće, to bolje. Nastala smjesa je kljuk ili kako je narod još zove, trop. Proces alkoholnog vrenja ili fermentacije obično traje petnaest do trideset dana. Kada se završi, narodski rečeno, kada stane trop, pristupa se destilaciji, odnosno pečenju rakije, koje se izvodi u specijalnim rakijskim kazanima. Po crnogorskim domaćinstvima još uvijek se mogu naći ručno kovani bakarni kazani. U donju polovinu kazana sipa se trop i kada se napuni skoro do vrha, zatvara se ovalnim poklopcem, koji sabira paru i odvodi je u kondezator. Para se hladi vodom koja prelazi preko cijevi ili se cijev jednostavno zamoči u bure napunjeno hladnom vodom. Cijev ima slavinasti završetak iz koga izlazi alkohol u tečnom stanju. Rakija ističe u tankom mlazu i smatra se da je bolja što je tanji mlaz. Kazan se tradicionalno postavlja na tronožac ili posebno ložište koje se obično podlaže istom vrstom drveta. Najpoželjnije je polusuvo bukovo, jer daje idealnu temperaturu na kojoj se izdvajaju željeni alkoholi. Temperatura ne smije biti viša od 300 stepeni Celzijusa.
Postojana destilacija
Jačina loze iznosi 50 stepeni ili 20 gradi. Ranije se određivala po dužini trajanja mjehurića na obodu posude u koju je sipana. Loza ima onoliko stepeni, koliko sekundi poslije sipanja opstaje pjenušavi vijenac na njenoj površini.
Po starim običajima, rakija se peče uveče ili praznicima, kad nema drugih poslova. Ko god ugleda dim, smatra se pozvanim da dođe na ritual pečenja. Jedan kazan se obično peče oko četiri sata. Po crnogorskim selima uobičajena su okupljanja u sezoni pečenja rakije. Pagansko bdijenje oko kazana je prilika za druženje, veselje i duge razgovore, uz odabranu mezu i neprestanu degustaciju istekle rakije.
